Bitka za Moskvu

Bitka za Moskvu
2. svjetski rat
Sovjetsko pojačanje iz Moskve upućeno na front
Datum2. oktobra 1941. - 7. januara 1942.
LokacijaMoskva, SSSR
IshodPobjeda sovjetske armije
Sukobljene strane

Treći Reich

Sovjetski Savez
Komandanti
Nacistička Njemačka Fedor von Bock
Nacistička Njemačka Heinz Wilhelm Guderian
Sovjetski Savez Georgij Žukov
Sovjetski Savez Aleksandar Vasiljevski
Vojne jedinice
Od 1. oktobra:
1.184.000–1.929.000 vojnika[1][2][3][4]
1.000 – 2.470 tenkova i jurišnih topova[5][6]
14.000 topova
početna avijacija:549 upotrebljivih aviona[7][8][9]; na početku kontraofanzive: 599[10]
Od 1. oktobra:
1.250.000 – 1.400.000 vojnika
1.044 –3.232 tenkova[11]
7.600 topova
početna avijacija: 936 (545 upotrebljivih)[7]; u vrijeme kontraofanzive: 1.376[10]
Žrtve
248.000 – 400.000 650.000 – 1.280.000

Bitka za Moskvu (ruski: битва за Москву; njemački: Schlacht um Moskau) je bila vojna kampanja koja se sastojala od dva perioda strateški značajnijih sukoba koji su se vodili na 600 km dugom dijelu Istočnog fronta tokom Drugog svjetskog rata. Vođena je u periodu između oktobra 1941. i januara 1942. godine. Sovjetski odbrambeni napori srušili su Hitlerov napad na Moskvu, glavni i najveći grad Sovjetskog saveza. Moskva je bila jedan od glavnih vojnih i političkih ciljeva sila Osovine u njihovoj invaziji na Sovjetski savez.

Njemačka strateška ofanziva pod nazivom Operacija Tajfun se sastojala od dvije ofanzivne ofanzive, jedne na sjeveru Moskve u kojoj je 3. i 4. tenkovska armija odsjekla prugu Moskva-Lenjingrad, i druge na jugu Moskve u kojoj je 2. tenkovska armija napredovala direktno prema Moskvi.

U početku su sovjetske snage izvele stratešku odbranu Moskve konstruirajući tri odbrambena pojasa raspoređujući novonastale rezervne armije i trupe iz Sibira i Dalekog istoka. Kada su zaustavili njemačku ofanzivu, sovjetski strateški kontranapadi i manje ofanzivne operacije su prisilile njemačku vojsku da se povuče do gradova Orjola, Vjazme i Vitepska. Bio je to za Nijemce veliki korak unazad i kraj ideje o brzoj njemačkoj pobjedi u SSSR-u. Kao rezultat neuspjele ofanzive, feldmaršal Walther von Brauchitsch je smjenjen sa funkcije vrhovnog zapovjednika njemačke vojske.

  1. ^ Zetterling i Frankson 2012, str. 253.
  2. ^ Mercatante (2012). Why Germany Nearly Won: A New History of the Second World War in Europe. str. 105. ISBN 978-0313395932.
  3. ^ Stahel (2013). Operation Typhoon: Hitler's March on Moscow, October 1941. str. 45. ISBN 9781107035126.
  4. ^ Stahel, David (2011). Kiev 1941. str. 339. ISBN 9781139503600.
  5. ^ Glantz (1995), p. 78.
  6. ^ Liedtke 2016, str. 148.
  7. ^ a b Bergström 2007 p.90.
  8. ^ Williamson 1983, p.132.
  9. ^ Both sources use Luftwaffe records. The often quoted figures of 900–1,300 do not correspond with recorded Luftwaffe strength returns. Sources: Prien, J.; Stremmer, G.; Rodeike, P.; Bock, W. Die Jagdfliegerverbande der Deutschen Luftwaffe 1934 bis 1945, parts 6/I and II; U.S National Archives, German Orders of Battle, Statistics of Quarter Years.
  10. ^ a b Bergström 2007, p. 111.
  11. ^ Гриф секретности снят: Потери Вооруженных Сил СССР в войнах, боевых действиях и военных конфликтах: Стат. исслед./ Г. Ф. Кривошеев, В. М. Андроников, П. Д. Буриков. – М.: Воениздат, 1993. МОСКОВСКАЯ СТРАТЕГИЧЕСКАЯ НАСТУПАТЕЛЬНАЯ ОПЕРАЦИЯ

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search